POVIJESNA MJESTA ZA “21. SUSRET”
KARLOVAC; u lijepoj ravnici nekadašnjeg Panonskog mora, a danas u zelenilu razvija se i izrasta Karlovac, taj vojnički šesterokraki grad, pravokutnog rastera nastao u eri novih oružja, novih društvenih odnosa i nastajanja «idealnih gradova», okruženih prostorom fortifikacija i šančeva, izgradnja započinje 13. srpnja 1579. g. Ime dobiva po osnivaču i graditelju, nadvojvodi Karlu Hazburškom. Grad se razvija sve do 1781. godine, kada postaje slobodnim kraljevskim gradom, a tada dobiva i svoj grb. Između 1780. i 1853. godine, Karlovac je po veličini drugi grad u tadašnjoj Hrvatskoj, a pogospodarskoj moći i plaćanju poreza – prvi. Zahvaljujući svom položaju, postaje središte prometa i trgovine u Zapadnoj Hrvatskoj, a ujedno veza između Panonske nizine i Jadranskog mora. Izgrađuju se tri vrlo značajne i velike ceste; Karolinska (1726. – 1734. g.), Jozefinska (1764. g.) i Lujzijanska (1804. – 1813. g.). Sve ove ceste radila je tadašnja vojska za svoje potrebe. Izgradnjom željezničke pruge nestaje «zlatno doba karlovačke trgovine» te počinje razdoblje industrijskog razvitka koje se proteže gotovo do današnjih dana. Zahvaljujući snažnom gospodarskom razvitku, Karlovac je značajno kulturno središte šire regije. Pored rijeke Kupe, koja je korištena za riječni saobraćaj od Siska do Karlovca, prevozeći robu korabljama, i Korane koje ga okružuju, u blizini su još dvije rijeke: Mrežnica i Dobra, poznate po čistoći i bistrini. Sa ponosom nosi epitet «grad parkova», jer su svi bedemi, bastioni i šančevi uređeni u šetališta i parkove. Početkom Domovinskog rata, Karlovac je bio okupirani grad, jer u samom gradu i bližoj okolini tzv. «JNA» koristila je 20 vojnih objekata koji su svi bili zaposjednuti i u uporabi. Pravilnom i mudrom organizacijom otpora, vojarne u gradu su osvojene a vojska iseljena iz grada. Najteže trenutke grad preživljava od početka listopada 1991. g. do početka siječnja 1992. g. – potpisano sarajevsko primirje, kada je svakodnevno bio izložen bjesomučnoj vatri bogatog arsenala naoružanja širokog spektra kalibra pobunjenih Srba i JNA, od puščanih zrna, topničkih granata, mina, raketa srednjeg i velikog dometa. Karlovac je bio na prvoj crti bojišnice, ali nikad osvojen. Karlovčani su obranili svoj grad i očuvali stratešku vezu Panonske i Jadranske Hrvatske. Sve godine Domovinskog rata bile su obilježene stalnim provokacijama neprijatelja i ugroženosti života njegovih stanovnika, kako u gradu, tako i na obrambenim crtama grada. Tijekom rata, ovdje su ustrojene značajne policijske i vojne formacije: specijalna postrojba PU KLc., 110. br. ZNG, 4. Operativna zona, 129. br. HV, 1. domobranska bojna, 13. dom. pukovnija, MAD, oklopna bojna, 10. td., 7. POtrd., okl. satnija, ZP Klc., ZM Klc., 304. LoB, 70. sVP, 252. sat. veze, 266. IDS, 6/202. trbr PZO., 503. ms. ABKO, 38. inžpon. b., strelište «Jamadol». Danas se polako liječe ratne rane a životni tokovi vraćaju se u normalu.
AQATIKA – SLATKOVODNI AKVARIJ KARLOVAC, nalazi se na desnoj obali r. Korane, koja dolazi s Plitvičkih jezera. Korana utječe u Kupu u Karlovcu, Kupa u Savu, Sava u Dunav a Dunav u Crno more. Osim crnomorskog (dunavskog) slijeva, neke naše rijeke ulijevaju se u Jadransko more te na taj način pripadaju jadranskom slivu. Aqvatika prikazuje hrvatske slatkovodne ribe i biljke te njihova staništa. Temelji se na ideji podjele riječnog toka na gornji, srednji i donji. U spiljskom sustavu prikazane su endemske vrste riba uglavnom vezane uz krške krajeve i podzemna staništa. U najvećem akvariju nalaze se migratorne vrste riba koje potječu još iz vremena dinosaura. Većina njih smatra se izumrlima u Hrvatskoj. Stajaćice su predstavljene barama i močvarama koje obiluju raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. Nakon stajaćica slijedi akvarij sa stranim vrstama riba, od kojih je većina invazivna i ugrožava naše domaće vrste. Posljednji akvarij prikazuje krški fenomen stvaranja sedrenih slapova i važnost njihova očuvanja. U laboratoriju i popratnim prostorijama nalazi se suvremena i kompjuterizirana akvarijska tehnologija. Ostali sadržaji su kongresna dvorana, edukacijska dvorana, znanstvena knjižnica, suvenirnica, caffe bar, središnji trg i dječja igrališta. Raspored bazena prati tok rijeke, pružajući detaljan, zanimljiv, poučan i uzbudljiv pogled u čudesan slatkovodni svijet. Svaki posjetitelj moći će doživjeti riječni tok od izvora do ušća. Akvarij predstavlja floru i faunu hrvatskih rijeka i jezera, geološku prošlost, tradicijsku kulturu i povijest porječja četiriju karlovačkih rijeka – Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre.
INTERPRETACIJSKO – MOTIVACIJSKI CENTAR „NIKOLA TESLA“ KARLOVAC, posvećen je nenadmašnom znanstvenom umu kojem mnogi tepaju da je izumio 21. stoljeće. Smješten je na adresi Rakovac 6 kao EXPERIENCE CENTAR KARLOVAC, tik uz Gimnaziju Karlovac, škole u kojoj je maturirao Tesla 1873. g. centar se prostire na gotovo 800 kvadrata na tri kata. Osam tematskih cjelina vodi nas od odrastanja Tesle u malom Ličkom mjestu, preko školovanja u Karlovcu gdje se zainteresirao za elektricitet zahvaljujući svom profesoru fizike Martinu Sekuliću, do odlaska u New York gdje stječe svjetsku slavu revolucionarnim izumima. „Esencija Tesle, Instinkt i prvi izumi, Obrazovanje u Karlovcu, Životni put, Bljeskovi, Tesla superjunak, Vrenje uma i Trag u Kozmosu“. Uz pomoć ilustracija, animiranih i dokumentarno igranih filmova, „tableta“, projekcija, misaonih igara, otkrivate Teslinu životnu filozofiju, saznajete kako je došao do svojih najvećih izuma te doznajete više o osobama koje su ostavile neizbrisiv trag u njegovom životu. Osim što možete istražiti teslin um i saznati nešto o njegovom životu, možete se inspirirati njegovim radom i probuditi vlastitu kreativnost. Želja nam je da naučite nešto novo, a pri tom se i dobro zabavite. Svaki od izloženih eksponata možete osjetiti ili očima, ili ušima ili dodirom. Osim toga, za vas smo pripremili raznolike programe i aktivnosti neformalnog učenja o Tesli i Steam-u.
MARTINŠĆAK, (TT – 345) je osamljen, stožast brijeg povrh rijeke Korane, jugozapadno od Karlovca. Korana ga ovija s triju strana, a s dugom kosom koja se pruža ka sjeverozapadu povezan je kod sela Belaja s Vinicom (321 mnv). U podnožju strmih šumskih padina nižu se vinogradi, livade i polja. Osamljeni stožac Martinšćaka najistaknutija je točka krajolika u širokom obuhvatu Karlovca, Duge Rese, Barilovića i Vukmanića. Na vršnom tjemenu uzdiže se crkvica Sveti Martin, koja se u pisanim izvorima prvi puta spominje 1334. godine. S vrha se pružaju lijepi vidici ka jugu na Kordun (Gorice su stari naziv kraja, a današnje ime uvriježilo se po upravi Francuza od 1809. do 1813., koji su Vojnu krajinu zvali Cordon militaire). Sjeverna strana ne omogućuje razgled jer je obrasla šumom. Planinarski uspon na vrh Martinšćaka opisala je već 1836. godine karlovačka ilirkinja Dragojla Jarnević u svom dnevniku. Vrh je omiljeno izletište Karlovčana i Dugareščana. Planinarske staze prilaze mu iz tri smjera, iz Gornjeg Velemerića (od autobusne postaje na cesti Karlovac – Belaj – Barilović), iz Tušilovića (most preko Korane kod restorana “Karan”) ili Ladvenjka (od crkve Sveti Vid) i iz Belaja (od kamenoloma). Prvi uspon je najkraći, ali gotovo u cijelosti vodi asfaltnom cestom, dok ostala dva većinom nude užitak šetnje šumom i livadama. U Domovinskom ratu ovdje su bili smješteni važni posmatrački položaji postrojbi koje su imale borbene pozicije u neposrednoj blizini, 110. br.ZNG, 137. br. HV, Izvidnička satnija, 13. domobranska pukovnija, 10. topnički divizijun, 7. protuoklopni divizijun, 6./202. trbr PZO. Ovdje su bili raspoređeni i tenkovi T-55 iz sastava oms kao i instelacije satnije veze, jer su sve pozicije bile uvezane žičnom vezom međusobno i sa Zapovjedništvom. Još i sada su vidljive pozicije promatračnica, rovova za tenkove i ukopi za vozila veze. Tijekom Domovinskog rata, Martinšćak je bio na meti neprijateljskih minobacača a crkvica je gađana i tenkovskim projektilima, minobacačkim minama i PO raketama tipa „Maljutka“ iz helikoptera tipa „Gazela“. Nakon Domovinskog rata kapelica je obnovljena i povremeno se slavi sv. Misa. Ovdje su i dvije antene, jedna viša od Hrvatskog radija Karlovac, bila je raketirana avio napadom ali bezuspješno i druga niža od „Trend TV-a“. Nakon rata, cesta je asfaltirana iz G. Velemerića do kapelice a u ratu je probijena i cesta prema s. Ladvenjku radi bržeg i sigurnijeg izvlačenja ili posjedanja pozicija.
MEĐURIJEČJE, prostor između rijeka Korane – Mrežnice – Dobre, tijekom Domovinskog rata bio je strateški i taktički vrlo zanimljiv i značajan prostor. Prostor je omeđen naseljima: Siča, Barilovački Cerovac, Bukovlje, Zvečaj, Mateško selo, Generalski Stol, D. Dubrave, Perjasica, Poloj, Veljun, Krnjak, Dugi Dol, D. Skrad. Taktički gledano, iz smjera Perjasice, poznatog uporišta pobunjenih Srba, izvodilo je nekoliko smjerova u najužem dijelu R. Hrvatske i presijecanjem ovoga slobodnog dijela R. Hrvatske, došlo bi do urušavanja komunikacija između Središnje Hrvatske i Istarsko – Primorsko – Dalmatinskog dijela Hrvatske. Razmatrajući tu situaciju, odlučeno je i posjednuti su borbeni položaji na ovom dijelu našeg ratišta sa odgovarajućim vojnim potencijalom, kako bi se zaštitio i očuvao ovaj vrlo značajan prostor. Upravo na poziciji Barilovačkog Cerovca i šume Brezetinac, raspoređene su naše oklopne, protuoklopne i pješačke snage. Na širem prostoru Generalskog Stola raspoređene su oklopne i pješačke snage štiteći protudesantnu prostoriju ovoga prostora. Ovdje su naše postrojbe bile ojačane i sa postrojbama iz drugih Zbornih područja kao i stalne planske zamjene naših postrojbi. Ovdje je jedno vrijeme boravila po jedna bojna iz sastava 7. gbr. i 8. ljbr. U Ogulinu je bila ustrojena Operativna grupa – 1 (OG – 1), pod zapovijedanjem GS HV sa 1. gbr te dijelom naših postrojbi iz sastava ZP Klc; 143. br. „Ogulin“, db. „Ogulin“ i 14. dp „Slunj“. Prostor je bio pod našom potpunom kontrolom od 1992. – 1995. g.
CRKVIŠTE, lokalitet Crkvišće može se, prema analogijama s područja Slovenije, s velikom sigurnošću interpretirati kao kasnoantička visinska utvrda s jednostavnom jednobrodnom crkvom polukružne apside te datirati na prijelaz iz 5. u 6. stoljeće. Smješten je na strmim stijenama nad rijekom Mrežnicom, na prirodno zaštićenom položaju, na mjestu nekadašnje prapovijesne gradine iz brončanog doba. Ovo je i izvrstan strateški položaj koji je vjerojatno kontrolirao važnu kasnoantičku komunikaciju. Obrambeni zidovi (s barem jednom kulom), koji s dvije strane zatvaraju uzvisinu, s velikom se sigurnošću mogu datirati također u kasnoantičko razdoblje, iako se bez sustavnih istraživanja ne mogu isključiti mogućnosti kasnijeg korištenja utvrde. Vrlo je teško odrediti moguće razvojne faze, precizniju dataciju te razlikovati o kojem je tipu utvrde riječ. Sama crkva svojom prostornom dispozicijom i organizacijom svetišta također se, prema analogijama s područja Slovenije, Dalmacije te Bosne i Hercegovine, može datirati u kasnoantičko razdoblje. Skromno dimenzioniranje i jednostavna prostorna dispozicija može se promatrati kao odraz društveno-političke organizacije, odnosno može se uz malo opreza pretpostaviti kako je riječ o jednostavnoj kasnoantičkoj vojnoj crkvi. Dodatna potvrda ovakvom mišljenju, svakako, je kasnoantička keramika sakupljena ovom terenu. S obzirom na trenutno stanje istraženosti, ne može se raspoznati je li riječ o vojnoj utvrdi ili visinskom utvrđenom naselju, te se stoga koristi termin utvrda. Kod kasnoantičkih utvrda ne postoji karakteristična debljina obrambenih zidova, već ona varira ovisno o namjeni i položaju, od 0,5 do 4,2 m. Prilikom istraživanja kao i izdvojeni uzorci ugljena koji su radiokarbonskom analizom 40 datirani u razdoblje 5./6. stoljeća. Tek će buduća istraživanja dati znatno više podataka potrebnih za preciznije datiranje crkve i utvrde kao i za određivanje njihovog međuodnosa, kontinuiteta te će omogućiti saznanje o kakvom je tipu utvrde riječ. Kasnoantičke utvrde na području današnje Slovenije (Podzemelj, Kučar, Gorjanci, Miklarji, Zapudje), sjeverozapadne Bosne i Hercegovine (Brekovica, Zecovi), Kuzelin na Medvednici te, oko 25 km zračne linije udaljeni, Ozalj s novootkrivenom utvrdom Crkvišće sasvim sigurno pružaju sliku kasnoantičkog obrambenog sustava provincije Savije.
NOVIGRAD NA DOBRI, spominje se još u 11. st. a izgradnja Starog grada nije sa sigurnošću poznata. Najčešće se nastanak pripisuje vremenu oko 14. st. kada je dospio u posjed krčkih knezova Frankopana. U vlasništvu Frankopana, nalazio se do njihove propasti 1671. g. kada je tragično završila pobuna Zrinsko – Frankopanska, koja je ovdje i dijelom pripremana. Grad zauzima i pljačka gen. Josip Herbenštajn i u njegovim je rukama do kraja 17. st. Kratko vrijeme bio je i u vlasništvu Vitezova Malteškog reda. Za vrijeme baruna Patačića, u drugoj polovini 18. st. Novigrad je uređen kao barokni plemićki dvorac a posjetio ga je i car Josip II, 1783. g. na putu prema moru. Sa svakim novim vlasnikom, poput francuskog bojnika Haraminčića, karlovačkog veleposjednika Turka ili baruna Turkovića, dolazi do izmjena u arhitekturi, pa se tako proširuje stambeni prostor, od 18. – 20. st., uređuje se kapelica i dvorište sa bunarom. Od prijašnjeg stanja ostaju samo velebne zidine i kule s puškarnicama, te dio podruma. Cijeli dvorac ima tlocrt nepravilnog peterokuta sa šiljatim vrhom i branič kulom, čiji promjer iznosi više od 12 m. a debljina zida i do 3,5 m. Dvorac prelazi u ruke Hrvatskog sabora 1939. g. U Drugom svj. ratu, točnije 04. siječnja 1944. g. grad su zapalili partizani. Svjedoci pričaju kako je sve izgorjelo osim kapelice Sv. Lovre, koja se nalazila na katu zapadne kule. Nakon pola stoljeća propadanja i devastacije, udruga «Društvo prijatelja Novigrada – Frankopan» sa prof. Ljubicom Blažević, predsjednicom, pokreće istražne radove, obnovu i uređenje zidina. Do sada su uređeni; južna kula sa vidikovcem, dio branič kule, istočna kula i vanjski zidovi dvorca. Danas se obnovljene zidine ovoga povijesnog grada ponovo uzdižu iznad Dobre, kao svjedok jednog povijesnog vremena. Osim utvrde, Novigrad na Dobri krase i još dvije znamenitosti. Jedna je kameni most preko r. Dobre, dužine 122 m. a oblik mu potječe iz 18. st. Most je jedan od rijetkih u Europi još u uporabi. Druga je Župna crkva »Uznesenja Blažene Djevice Marije sa Pastoralnim centrom «Sv. Vinko Paulski». Crkva se spominje još u 15. st. kao gotička kapela, a u 18. st. se proširuje i uređuje u baroknom stilu. Posebno je značajan oltarni gotički dio sa zaštićenim freskama koje su i danas vidljive. Arheološkim istraživanjima, uočena su i konzervirana posebna ulazna vrata na apsidi oltarnog dijela, gdje je upisana i ulazna molitva na dovratniku ulaza. U 19. st. se dograđuje zvonik. Na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza, župna crkva je jedna od omiljenih prošteničkih mjesta karlovačkog kraja.
POVIJESNA CESTA «KAROLINA» prva je cesta, poveznica u Hrvatskoj između Panonskog i Jadranskog područja a povezuje Karlovac – Bakar i Rijeku, u dužini od 106 km. gradnja ceste započinje 1626. godine, a svečano otvaranje bilo je 16. rujna 1728.g. kada je po njoj, putujući do Rijeke prema Bakru, prošao i car Karlo VI, (nama poznatiji kao otac Marije Terezije), odnosno Hrvatski kralj Karlo III, po kome je i cesta dobila ime. Karolina povezuje Karlovac i Bakar a prolazi kroz mjesta: Novigrad na Dobri, Bosiljevo, Osojnik, Vrbovsko, Ravna Gora, Mrkopalj i Fužine. Od obale se uspinje prema Hreljinu i Zlobinu a odatle prema Benkovcu, gdje dosiže 881 m NV. Odavde se blago spušta do Fužina, gdje započinje ponovni uspon do svoje naviše točke na trasi između Belog Sela i Brestove Drage, 970 mNV, ponad Sungera i Mrkoplja. Od 1732. g. prolazi kroz Mrkopalj a u Brestovoj Dragi nalaze se ostaci potpora za most (stupovi i upornjaci), što je u ono vrijeme bio jedinstveni primjer cestogradnje u svijetu. Između Poljičke kose i Starog Laza, Karolina se ponovo penje na više od 900 m NV, a odatle se teren blago spušta prema Ravnoj Gori, Staroj Sušici i Vrbovskom. Dalje cesta prolazi kroz Bosiljevo, Vodenu Dragu, Novigrad na Dobri i Dubovac, te ulazi u Karlovac. Karolinska cesta nije imala veliki kapacitet, a uz to je bila na pojedinim mjestima prilično strma. Nakon nepunih 100 godine, iz razloga povećanje prometa, izgrađena je još jedna cesta kroz Gorski Kotar, u to doba, jedna od najmodernijih prometnica u svijetu – Lujzijanska cesta. Trasa ove ceste najviše se i danas koristi od Karlovca do Rijeke, i obrnuto a pogotovo u složenim meteo uvjetima.
SKRAĆENI PROGRAM:
08,00 – 10,00 – okupljanje na parkiralištu kod restorana „Lana Korana“,
10,00 – 10,20 – svečano otvaranje,
10,30 – 11,30 – posjeta i obilazak Expirience Centra,
11,45 – 12,45 – posjeta i obilazak Aqatike,
13,10 – 13,30 – posjeta i boravak na Martinšćaku, (tt – 345),
14,00 – 14,30 – boravak u međuriječju, Barilovački Cerovac,
14,50 – 15,30 – boravak na lokalitetu Crkvina,
16,00 – 18,30 – boravak u PC „sv. Vinko Paulski“,
18,30 – 18,50 – povratak na polaznu točku,
18,50 – 19,00 – završetak „21. susreta“ ispred restorana „Lana Korana“